Showing posts with label specijal. Show all posts
Showing posts with label specijal. Show all posts


Prije par dana (tačnije 20. 3.) navršila se prva godišnjica recenziranja čajeva, i iako nisam stigao da nešto napišem i objavim tog dana, to činim sada.

U proteklih godinu dana napisao sam preko trideset recenzija i članaka te neočekivano, neplanirano i onako 'usput' stekao nova znanja i poznanstva.
Iskra koja je pokrenula moje interesovanje je 'Rajski vrt' od Plantaga, tj. gunpowder zeleni čaj – baš onaj čaj s kojim su se i evropljani prvo susreli. Posmatranjem kuglica u obliku sačme kako se bude i odmotavaju u šerpici vode me je naprosto očaralo, a okusom je bacao u zaborav dotadašnje kiselo-gorke zelene čajeve koje sam povremeno pio a ni sam ne znam zašto.

Od tog dana je prošlo više od tri godine i Rajskog vrta nažalost više nema; naime potrošačke navike prosječnog stanovnika Bosne i Hercegovine nisu takve da mogu osigurati opstanak jednog takvog proizvoda na policama marketa. Još uvijek se, kao kroz maglu, mogu prisjetiti preprženo-travnate arome i okrepljujućeg okusa Rajskog vrta, kao i opuštajućeg 'Zelenog jasmina' koji je kod mene tada ostavio dojam čaja za ljepši spol – ali bez obzira, podjednako sam uživao u oba.

Gunpowder - prvi dobar čaj koji sam probao



Nedugo nakon otkrića Plantagove exclusive linije imao sam želju da probam još čajeva u rifuzi, jer vrećice više nisu uopšte dolazile u obzir(!), jednostavno sam zakoračio putem bez da sam toga bio svjestan. Moje slijedeće iskustvo je bilo sa butikom 'Badem' u Sarajevu. 'Badem' je jedan od rijetkih prodajnih obrta (kod nas) koji razbijaju potrošačku monotoniju i nude začine iz svih uglova svijeta, kao i poslastice, pa i nešto čajeva.

U Bademu sam kupovao i prije, obično začine koje nisam mogao uzeti na policama marketa. Poslastice su mi nekako bile skupe, prije svega iz razloga što ne mogu odoljeti tome da ih pojedem sve odjednom, a čajevi me tada nisu interesovali. Međutim, jednog dana sam ušao u tu malu prodavnicu i šarajući pogledom pažnju mi je zaplijenio natpis 'Indijski čaj'. Budući da sam tip osobe koja se jako interesuje za pojedine stvari u nedefinisanom ali obično kratkom vremenskom periodu (nisam ni pomišljao da će taj interes trajati i do dan danas), bez puno razmišljama sam uzeo pedeset grama indijskog čaja za samo 1 KM.

Indijski čaj iz Badema mi je prijao, te sam ga obično pio kada bi još jedna šolja kafe bila previše tekućeg dana. Kada već spominjem kafu mogu sa sigurnošću reći da je u tom periodu dok sam pio 3-4 šolje kafe dnevno, obično dolazila i jedna šolja (crnog ili zelenog) čaja, obično svaki drugi dan. Čaj je na neki način razbijao monotoniju i opuštao, ali mu nisam pridodavao veliku važnost, do jednog dana...

Assam OP crni čaj - 'dnevno gorivo'


Prije dvije godine jedno klasično studentsko jutro sam započeo sa šoljom srednje jake crne kafe na prazan stomak, te bez doručka sam  otišao na predavanja da bi nakon sat-dva počeo da osjećam nelagodu u stomaku. Nije to bila ona jutarnja nelagoda nakon kafe koja vas tjera na toalet, već nešto drugo. Taj osjećaj najbolje mogu asocirati sa dječijim strahom (u trbuhu) na putu do ljekara, strah od injekcije, pomiješan sa pritajenom tupom boli koja mi nije dozvoljavala da koncentrišem svoju pažnju na predavanja.

Moja jutarnja rutina se nastavila iz dana u dan, a bol je bivala sve jača i jača. Nije mi trebalo dugo da shvatim da je to možda zbog kafe koju pijem na prazan stomak, ali i doručak uz kafu nije se pokazao boljim. Odlučio sam da 'odmorim' od kafe narednih sedmicu-dvije, ili koliko god mogu izdržati bez svog 'dnevnog goriva'. Kada sam i nakon toga uvidio da moje tijelo jednostavno više ne toleriše kafu, morao sam naći zamjenu. Moja zamjena tada je bio upravo crni čaj iz Badema na koji se stomak, na sreću, nije bunio. Od tog dana to je postalo moje 'dnevno gorivo', a kafu ni dan danas ne mogu piti iako je povremeno poželim.

Tada nekada, uz šolju crnog čaja sam ubijao dosadu i 'googlajući' nabasao na neki blog na kojem je vlasnik/ca recenzirao čajeve. Same recenzije me nisu nešto posebno interesovale, ono što me je zadivilo je raznolikost čaja – tada sam shvatio da je riječ o jednom mikro-svemiru! Sa svježe stečenim viđenjem nisam dugo oklijevao da čaj naručim i iz inostranstva, budući da u BiH i nisam imao neki velik izbor. Moja prva online iskustva su bila sa prodavačima koji su čajeve prodavali na aukcijama, te sam veoma povoljno znao 'ubosti' pojedini čaj. Taj period, koji je ujedno bio i svojevrsni 'big bang', su obilježili pu erh mini 'kolačići' i rifuzno pakovani zeleni i crni čajevi u zip lock vrećicama. Pu erh mi je bio jako čudan ali i uzbudljiv: jedan je bio totalno neukusan dok je drugi bio neopisivo dobar i ugodan.

Pu Erh 'kolačići' - nikada ne znate šta dobijate


Vremenom sam degustirao barem dvadesetak različitih čajeva (od kojih je pola otpadalo na pu erh), te je samim tim došla i želja da svoja iskustva podijelim i sa drugima. Nakon kraćeg razmišljanja odlučio sam, po uzoru na blogove koje sam tada čitao, da recenziram čajeve. Prvu recenziju sam napisao na Sarajevo-x forumu:



Tih dana na mom repertoaru se 'vrtio' Earl Gray od Twiningsa, a i Plantago je imao svoju, nešto intenzivniju, verziju. Nedugo zatim na scenu se pojavljuje prva trgovina čajeva u Sarajevu – Franz & Sophie. Krajem aprila prošle godine sa velikim uzbuđenjem po prvi put ulazim u čajdžinicu gdje me ugodno dočekuje vlasnik, Adnan Smajić. Kroz upoznavanje sa Adnanom stekao sam impresivan dojam o njemu: riječ je o osobi koja je istupila iz svoje farmaceutske profesije i svoju pažnju i ljubav posvetila čaju. Tada sam degustirao par čajeva a i uzeo dovoljno za mjesec–dva. Tih dana prestajem da se 'kockam' sa pu erhovima na eBay-u i svoju pažnju usmjerujem na čajeve u novootvorenoj čajdžinici – jednostavno sam ih morao sve probati! Ukoliko ste iz Sarajeva i želite dobar čaj (a da pri tome nemate nagon da degustirate sve čajeve kojih se možete domoći, kao ja) , ne gledajte dalje od Franz & Sophie.

Oriental Beauty Fancy - jedan od (po meni) najboljih čajeva u Franz & Sophie


Nedugo zatim su me kontaktirali iz Plantaga, naime, primjetili su moje recenzije i u znak zahvalnosti su mi spremili jedan prigodan poklon paket. Taj poklon (a nedugo zatim i drugi) je u meni izazvao toliko pozitivnog uzbuđenja i osjećaja nagrade što mi je dalo još više povoda da uživam u čaju i dijelim svoja iskustva.
Tada se nekada javlja i ideja o pokretanju nekog bloga, Facebook grupe, pa i samostalne web stranice. Međutim te ideje sam smetnuo sa uma na neko vrijeme i tek krajem godine pokrećem stranicu na Facebooku 'Dobi čajevi' (po nazivu teme na kojoj sam pisao recenzije na Sarajevo-x forumu) kao i blog na koji sam odlučio prebaciti sve svoje recenzije jer su iste na forumu na neki način postale nepregledne i ograničene u smislu publiciteta.

Do kraja 2011. godine sam još uspio pronaći još par trgovina, kako u Sarajevu, Mostaru, tako i na internetu. U međuvremenu sam shvatio da sam dosta toga propustio što se tiče iskustava drugih, jer na internetu već par godina postoji i društvena mreža čajoljubaca – Steepster. Ukoliko naručujete čajeve putem interneta, toplo vam preporučujem da se prijavite na Steepster jer tamo u većini slučajeva već postoje utisci i ocjene o čajevima prodavača koji vas interesuju. Prije par mjeseci sam tamo počeo dodavati i čajeve od Franz & Sophie pod korisničkim imenom kOmpir.

Početkom ove godine sam zagazio sam u nova iskustva: pronašao jednu odličnu online prodavnicu čajeva, Teavivre. Riječ je o novootvorenoj radnji iz Kine koja uz pristupačne cijene uz narudžbe šalje i izdašne uzorke (po 10-20 gr). Zaista sam zadovoljan kvalitetom usluge, koncepta, ambalaže i na koncu čaja koje imaju ponuditi. (U trenutku dok pišem sinula mi je sinula ideja da bi povremeno mogao da recenziram i radnje u kojima kupujem/naručujem čajeve.)
Bai Lin Gongfu - crni čaj u kojem posebno uživam ovih dana


Pored novih prodajnih izvora imao sam priliku i iskustvo da pišem članke i recenzije čajeva na portalu namirnice.ba.Riječ je o web portalu sa unikatnom tematikom i sadržajem koji se tiče naše svakodnevne konzumacije proizvoda i kretanja cijena u pojedinim marketima uz zanimljive članke. Toplo preporučujem.
Lagano bih da privedem kraj ovom postu, imao bih još toliko toga za reći, toliko iskustava prenijeti ali sam napisao već bojim se i previše, pa sam se potrudio da spomenem ona najbitnija. 

Protekla godina je prošla neočekivano, sve je počelo sa bezazlenom recenzijom crnog čaja a do sada sam degustirao između 70 i 90 čajeva i stekao mnoga iskustva i poznanstva. Na koncu mogu da kažem da pored toga što mi ovaj takoreći 'hobi' ponekad zna postati zamoram uviđam iz dana u dan da ovo nije neka kratka prolazna faza interesovanja, već jedna strast i ljubav.
Nadam se da ću u ovoj godini ostvariti još više poznanstava i iskustava, degustirati još više čajeva i okupiti još više uživalaca dobrih čajeva.

- Alen Delibegović

Dodaci:

Moji članci i recenzije na namirnice.ba:
Lokalne trgovine:
Online trgovine:
TeaVivre
ESGREEN
eBay store - Shanghai Story
(Napomena: navodim samo linkove online prodavnica s provjerenim kvalitetom)
Tu je. Dugo najavljivan "članak" o Pu'erh čaju. Uživajte.

Već neko vrijeme razmišljam kako da predstavim ovaj čaj, jer je Pu'erh izuzetak među čajevima, zbog specijalnog načina proizvodnje, pripreme istog te varijaciji ukusa i aroma. Došao sam na ideju da kroz dva-tri dijela postepeno objasnim šta je to Pu'erh, kako se proizvodi, kupuje, priprema i naposlijetku i uživa.


Prošlo je oko dvije godine odkako sam prvi put probao ovaj čaj, i iskustva mogu reći da se vremenom utisci o ovom čaju mijenjaju u zavisnosti kako ga pijete i koliko često.


Porijeklo Pu'erh čaja je kineska provincija Yunnan, grad Pu'erh. Tragovi ovog čaja vode od vremena dinastije T'ang (618-907), da bi procvata doživio u vrijeme dinastije Qing (1644-1911). Grad Pu'erh je od davnina bio jedan od trgovačkih središta tzv. "Puta čaja" (op. a. analogno "Putu svile"), te je i po njemu dobio i ime. 


Međutim, Pu'erh nije bilo koji čaj iz okolice istoimenog grada. Pu'erh čajem se smatra čajem dobivenin od grmova (čitaj: drveća) čaja starijih od 100 godina, uzimajući u obzir da se mogu vidjeti primjerci koji rastu u divljni već 1000, 2000, te čak 3200 godina! Ovakvi primjerci imaju velike listove, bogatijeg mineralnog sastava u odnosu na one sa mladih grmova čaja, te samim tim rezultiraju raznolikošću ukusa čaja od istih.



Izvorni Pu'erh čaj se može kategorisati kao zeleni čaj, a od 1972 pojavljuje se i fermentirana varijanta, koja nastoji da imitira karakteristike dozrelog Pu'erh-a u kontekstu višegodišnjeg skladištenja. 

Obični 'zeleni' Pu'erh se dobija tako što se listovi nakratko suho proprže u woku (kako bi se sačuvali enzimi unutar lista), zatim osuše na suncu, te naposlijetku kompresuju u željeni oblik (cigla, gnijezdo, disk i sl.). Fermentirana varijanta se dobija tako što se čaj nakon sušenja pokrije platnom, te fermentira pod utjecajem temperature, vlage i mikroflore. Prije presovanja, listovi se sterilišu vodenom parom. 

Skladištenjem Pu'erh-a, nakon svake dvije godine dolazi do postepene promjene, kako boje listova, tako i boje, okusa i arome pripremljenog čaja. Kod fermentiranih varijanti kompletna transformacija se odvije u periodu od 10-15 godina, dok izvorne varijante mogu mijenjati svoje karakteristike kroz generacije, pa čak i stoljeća. I danas dan postoji par primjeraka starih oko 300 godina (!!). Samim time, zabilježeni su periodi u skoroj prošlosti kada je jedan takav star čaj bio skuplji u odnosu na zlato.

Međutim, dugoročno skladištenje ovog čaja je poput kockanja, jer je nemoguće predvidjeti da li će se karakteristike čaja kroz niz godina mijenjati na bolje ili ne, što ovisi o mnogim faktorima, počevši od kvaliteta listova, uvjeta u kojima se skladišti, i sl.

Kupovina jednog presovanog komada ovog čaja je također kocka ukoliko prethodno ne degustirati isti, odnosno ne kupite prvo komadić od 10-20 grama, koje prodavci u nekim slučajevima daju i besplatno ukoliko u vama vide ozbiljnu mušteriju.


U dvije godine iskustva sa ovim čajem još uvijek imam dojam da grebem po površini, jer svaki Pu'erh je priča za sebe. U mom slučaju, probao sam više loših nego dobrih. Pa evo i par slika iz moje kolekcije:


Fermentirani Pu'erh u kori mandarine, aromatičan i blag, berba iz 2009. Prosječnog kvaliteta.




Nefermentirana ploča iz 2007 - vidljiva promjena boje (nije zelena). Ugodno trpkog uz kombinaciju blagog gorko-slatkog okusa. Prosječanog kvaliteta.




Fermentiran, nekompresovan Pu'erh iz 1999. Odličnog kvaliteta. Primjetite (kako ja to volim da kažem) 'zahrđalu' teksturu.




Cigla fermentiranog Pu'erh-a iz 2009, ispodprosječnog kvaliteta, jedna od mojih najlošijih investicija u domenu čaja.



Mini varijanta Pu'erha iz 2010, s lijeve strane nefermentirani, s desne fermentirani. Ispodprosječnog do prosječnog kvaliteta, uz eventualne dodatke u vidu jasmina, behara, i sl. Usporedite boju nefermentiranih 'kolačića' sa bojom ploče iz 2007.

Donji kolačić u foliji je natprosječnog kvaliteta.



I najnoviji dodatak mojoj kolekciji - zemljani čajnik. Koristi se u tradicionalnoj pripremi Pu'erh čaja. O ovome nešto više u narednim recenzijama/člancima.




Pu'erh se obično služi u kineskim restoranima za vrijeme zakuski pod nazivom Dim Sum, te čaj u toj prigodi ima ulogu da olakša probavu. Također je popularan i kao sredstvo protiv mamurluka u Kini. Lično, ovaj čaj pijem čim osjetim da mi je probava imalo otežana, odnosno, obavezno ga pijem kada se prejedem. Iz iskustva prijatelja kojem sam poklonio ovaj čaj mogu potvrditi da je efikasan i protiv mahmurluka.


Što se tiče nabavke, ovaj čaj u fermentiranoj varijanti možete nabaviti u čajdžinici "Franz & Sophie", te u specijaliziranoj radnji "Condimento" u prizemlju BBI-a. Za nabavku nefermentirane varijante moraćete posegnuti za narudžbom iz inostranstva.


Ovim završajem prvi dio o Pu'erh čaju. Drugi put će biti nešto više o posebnom načinu pripreme ovog čaja.
Ovaj put sam odlučio da pripremim nešto iz "domaće radinosti". Dakle, ovaj put ću da pravim biljni čaj, tj. tisan (franc. tissane), i to od bilja kojeg sam uzgojio na balkonu!

U pitanju je čajna mješavina majčine dušice (timijana), nane (mente) i kadulje (žalfije).

Timijan prije štricanja...




Timijan poslije štricanja



Nana prije štricanja...



Nana poslije štricanja



Kadulja prije štricanja...



Prethodno sam oprao bilje u vangli hladne vode, kako bi se ostranila prašina i ostale nečistoće. Moram priznati da me je kopkalo malo što ću da potrošim ovoliko bilja na dvije šolje čaja, jer bi se ovo također moglo iskoristiti kao začin. Ali vrlo brzo sam se ubijedio da će poštricano bilje brzo da naraste.




Nakon čišćenja bilja od stabljika i loših listova, na kraju sam dobio ovo - 8 grama svježeg biljnog čaja.
Možda se ovo na prvi pogled čini puno količinski, ali treba imati u vidu voda ima veći udio u ovom bilju, jer da bi se dobio 1 kg suhog čaja (camellia sinensis) potrebno je 5 kg sirovog čaja.
Budući da nemam iskustva sa biljnim čajevima, odnosom količine sirovog bilja i vode, odlučio sam da ovo uradim na svoju ruku.



Zapremina ovog čajnika je približno 400 ml.



Zaljevam ključalom vodom...



I čekam da odstoji 10 minuta.
Procjeđivanje...



I zavirivanje u čajnik
Primjećujem da je aroma intenzivna, te prvo što mi pada napamet je da bi se možda mogla još jedna tura čaja od ovoga pripremiti.



Boja čaja je u prelazu između žute i zelene. Prilično sam siguran da je taj ton zelene zbog upotrebljenog svježeg bilja.



Sipanje prve šoljice. Čaj bistar, aroma iznenađujuće svježa te isprepletena mirisnom paletom bilja koja se isprepliće i nadopunjuje.
A sada trenutak istine: dobar čaj, ili grozan bućkuriš



Ipak odličan čaj! Okus nane se zadržava na jeziku dok okus kadulje dominira na dnu grla. Majčina dušica upotpunjuje prostor i sklad svojom aromom.



Sažetak:
Da budem iskren, oduševljen sam ovim čajem. Biljni čaj rijetko pijem, jer ne uživam nešto pretjerano u njemu. Razlog tome je slaba aroma i okus, međutim, to ne mogu reći i za ovaj čaj.
Proći će neko vrijeme dok ponovo napravim jednu ovakvu mješavinu, jer ipak treba vremena dok bilje naraste. Jedino mi preostaje da povremeno popijem čaj od kadulje, budući da ona naprosto buja.
OlderStories Home