Showing posts with label kadulja. Show all posts
Showing posts with label kadulja. Show all posts


Kada je riječ o odležanim ili dozrijevanim čajevima na pamet će nam obično pasti Pu Erh. Poznato je kako ostale vrste čajeva ne sazrijevaju dobro i zpravo - izlapljuju. Zeleni čaj gubi svježinu nakon pola godine, da bi nakon godinu dana izgubio veći dio svojih karakteristika, crni čaj će biti pitak do tri godine nakon proizvodnje, a slično se može reći i za Oolong.

Bijeli čaj u drugu ruku mi zapadnjaci, kada je riječ o njegovoj svježini, tretiramo slično kao i zeleni. Međutim, u Kini se kaže da je bijeli čaj od 1 godinu samo čaj, sa 3 godine postaje lijek, a sa 7 godina se smatra blagom. Pred vama je recenzija jednog takvog čaja koji je u dobu lijeka.

Na ljeto 2014. ESGreen je imao super ponudu za nekoliko svojih čajeva, od kojih me je znatiželja povukla prema Shoui Mei bijelom čaju koji je sazrijevao 3 godine, prema tvrdnjama trgovca. Shou Mei se obično smatra najjeftinijem bijelom čaju, često ćete ga naći i u lokalnim trgovinama čaja kao izraženo lomljen list smeđih tonova. Ruku na srce, i nisam baš probao puno ovih Shou Mei-a, jednostavno me nisu interesovali pored svih ostalih čajeva za koje nekada nisam ni imao vremena koliko bih želio.

Ono što me je primamilo ovom dozrelom primjerku je izrazito očuvan list i porijeklo materijala - divlji grm. Nerijetko se trgovci razbacuju terminom wild tea bush i wild tea tree, kako bi istakli da je riječ o čaju dobijenom od starijih grmova ili čak čajnog drveća koje raste slobodno u divljini. Ovim terminima se opravdavaju više cijene takvih čajeva, a ukoliko se trgovac može smatrati kredibilnim onda za ćete za vaš novac dobiti nešto nesvakidašnje.

Prema navedenim podacima ovaj Shoui Mei je ubran sa divljih grmova u planinama Fu Ding-a u Fujian provinciji. Lokalno stanovništvo koristi pušta ovaj čaj da dozrijeva kako bi ga koristili kao tradicionalni lijek za grlobolju, ospice, krvne ugruške, itd. Također, djevojke iz pomenutih krajeva u miraz dobijaju dvije velike kutije ovog čaja kako bi im pomogao u održavanju ljepote i zdravlja kože.

Za degustaciju ovog čaja sam prvobitno namjeravao koristiti gaiwan od 90 ml, međutim zbog volumena listova u njega nije moglo stati više od 3 gr, tako da je ovo idealna prilika da premijerno nastupi gaiwan od 150 ml kojeg sam dobio na poklon od Mali Iv.




Priprema

Količina lista: 5gr
Porculanski gaiwan 150ml
Temperatura: 85-90 C
Infuziranje: 2 min, 2,5 min, 3 min, 4 min, 6 min


Suhi list - Izgledom asocira na jesenje opalo i osušeno lišće (što bijeli čaj u biti i jeste - osušen list) uz svoje tamnije smeđe nijanse, blago uvrnut oblik, uz tek par kompletno otvorenih listova od kojih neki imaju rupice po sebi. Trgovac tvrdi da su rupice uzrokovane insektima koji jedu list te su ujedno i reprezentacija čiste sredine u kojoj grmovi rastu - bez pesticida i umjetnih gnojiva.


Primicanjem nosa listu osjeti se dah svježine praćen suhoćom koja asocira na suhu jesenju travu i suha drva za ogrev. Mirisanjem u nosnicama se otkriva blaga nota cvijetnog meda praćena melasom, a puhanjem toplog vazduha otkriva se i vrlo jasna nota limunove kore koja blago grize nosnice.


Uz kratko namakanje od par sekundi list se budi i oslobađa nježnu cirtusnu aromu kore limuna, a određeni listovi počinju da otkrivaju tragove zelenih tonova na sebi. Ova prva infuzija se ne pije, već se koristi kako bi se list pripremio za naredna infuziranja i prosipa se.

Infuzija (2 min) - Blago tupa zlatno-žuta infuzija, poput kajsije, sa nježnom cvijetno-citrusnom aromom na površini. Prvi gutljaj je mekan uz glatkoću na jeziku, inicijalno bezličan ali odmah nakon gutanja u ustima se razvija baršunast osjećaj uz suptilnu slatkoću. Naredni gutljaji donose blage biljne dojmove majčine dušice i kadulje, a hlađenjem infuzija blago dobija i na kiselastom svježinom.


Infuzija (2,5 min) - Infuzija poprima dublji ton, i podsjeća na boju zrele kajsije, a okus poprima svoj puni oblim uz dozu svježine koštunjičavog voća praćene jasnim medenim završetkom s asocijacijom na svijet lipe. Između gutljaja se nakratko zadržava izvjesna eterična svježina, poput mente. Mokrina se zadržava na usnama i djeluje konstantno osvježavajuće.


Infuzija (3 min) - Voćni elementi i svježina slabe dok dominantnu figuru preuzimaju biljne i eterične note. Na površini infuzije se može osjetiti slična citrusna aroma kao s početka infuziranja. Interesantno je da nakon 7,5 minuta infuziranja nema traga gorčini, dok se trpkost tek počinje javljati u dubini grla i na desnima.


Infuzija (4 min) - Dosta slična prethodnoj, ali ovaj put je i intenzitet biljnih elemenata u padu. Kako se hladi postaje slađe u grlu, a ponovo se mogu osjetiti i fine note meda.


Infuzija (6 min) - Okusom veoma blag i kiselkasto osvježavajući, ali još uvijek pitak. Mislim da je list otpustio i pokazao sve što ima, i da bi svako naredno infuziranje rezultiralo vodenastijem okusu.

 

Mokri list - Tamnih smeđih mat nijansi uz pokoji zeleni trag, suh i krut, pod prstima kožnate teksture, te dosta velik (poput nekih tajvanskih oolong-a). Stabljike su blago drvenaste, duge i većinom imaju pričvrćene listove i vrhove. Listom je pažljivo rukovano budući da udio lomljenog lista nije puno izražen. Još uvijek se u listu mogu osjetiti mekane i tople citrusne uz dojmove koštunjičavo voća.




Zaključak - Ako se uzme u obzir da je list infuziran ukupno 17,5 min i da se tokom 5 infuzija okus održao pitkim, može se reći da su navodi porijekla divljeg grma opravdani. Ipak, ovaj čaj nije okusom intenzivan kao svježi čajevi i iskustvo tokom njegovog ispijanja mogu dovesti u asocijaciju sa mirisom svježe pečenog voćnog kolača kojeg namirišete u prolazu.
Ukoliko volite kompleksne, ali ne i preintenzivne čajeve, ovaj čaj bi mogao ispuniti vaša očekivanja. Ovaj Shou Mei bijeli čaj koji je odležao (barem) 3 godine možete naručiti ovdje.

Konačna ocjena - 91/100


Ovog mjeseca vam predstavljam "Čajnu Vilu" koju sam upoznao preko Facebook-a prošle godine. Riječ je o živahnom ljubitelju čaja koji veliku strast gaji i prema trčanju, zdravoj hrani i izradi aromatičnih svijeća, izmeđuostalog.

Uživajte u jednoj bajkovitoj priči o čaju.


Pozdrav moji čajoljupci J Ja sam Maja i znate me kao Čajna Vila. Veoma sam srećna jer sam dobila priliku da gostujem kod Alena J Malo sam izašla iz fazona jer imam brdo nekih obaveza pa ne mogu da vas ispratim na razmeni čajeva, a iskreno nisam u toku koje čajeve trenutno pijete.. Ali dobro, polako, vraćam se ja uskoro J Evo i moje slike


Kada sam počela da pijem čajeve ni sama ne znam.. Nekako se dogodilo spontano. Počela sam da trčim još u srednjoj školi, a sa time je došao i „red“ u mojoj kuhinji. I dok su moji vršnjaci izlazili i provodili se u gradu ja sam se posvetila trčanju i nekim pravim vrednostima. Druženju sa pametnim ljudima, od kojih mogu nešto i da naučim. Pa makar to bili i ljudi u godinama, ljudi koji su prošli niz dobrih i loših stvari u životu ali znaju prave vrednosti i tu su da mi pomognu u svakom momentu kao i ja njima.

Već par godina posećujem jednu prelepu planinu. Taru. Tamo sam počela da se interesujem za čajeve, odnosno, žena kod koje sam odsela imala je malu kuhinjicu ali punu raznoraznih čajeva, mešavina i to sve ubranih i osušenih u njenoj magičnoj kućici u šumici..  Pitala sam je da me malo uputi i tako sam već sledeće godine ja krenula u obilazak.
A evo i kućice čisto da vidite zbog čega je meni tamo toliko lepo J


Naišla sam na divlju nanu i tada mi nije bilo kraja J Tako sam i došla do ideje da otvorim svoj sajt o čajevima pa u isto vreme da učim i pišem o tome. Mada se kasnije taj sajt proširio na izveštaje sa trka, recepte, ishranu, prodaju sveća i prirodnih sapuna.. J

Divlju nanu uglavnom kuvam uveče, pred spavanje onako da me malo smiri jer kad dođem sa trčanja pravi sam zvrk i ne mogu da zaspim J


Najviše uživam u ispijanju čajeva sa dragim ljudima. Pa ih tako često zovem iako su me mnogi pitali zašto pijem čajeve kad nisam bolesna, pa su se sada i oni „navukli“ J
Bitno mi je da kući imam bosiljak, nanu, kamilicu, žalfiju (od prirodnih čajeva), zeleni, crni i beli od biljke Camellie Sinensis J Moja polica izgleda ovako 


A moja omiljena šoljica ovako 


Poslednji put sam kupila u Beogradu Pustinjski čaj u Kući čaja i Ledeno doba, i te dve vrste kuvam stalno kada mi dođe drugarica jer ih ona obožava.
Ove zime je bio aktuelan đumbir, pa sam pravila čaj od istog sa malo meda. To sam čak nagovorila i moje ukućane da probaju J Kažem ČAK jer su oni u fazonu „Pijem čaj kad sam bolestan“.
Mešala sam cimet sa sušenom jabukom i mogu vam reći da je prijatan ukus ali pogotovo kada je onako prirodan. Kada sami oljuštite jabuku i ostavite da se osuši ljuska.. Neverovatan je osećaj jer znate da je to vaših ruku delo.. J
Drago mi je što sam putem razmene čajeva upoznala dosta ljudi, pa sam tako stekla lepa prijateljstva i naravno naučila dosta toga jer vi toliko znate i kuckate o tome da vam ja prosto zavidim, pratim vas i upijam ;)

Proizvodnja mojih sveća je malo stala, ali me svakako možete kontaktirati putem sajta www.cajnavila.com


Čajevi u ovoj maloj kutijici su pokloni iz razmene i pijem ih u posebnim prilikama J Hoću reći čuvam ih J

Što se tiče mojih ostalih ativnosti, putujem, posećujem veći deo trka u Srbiji, družim se, smejem se i uživam u ovom lepom životu J Da, zaboravila sam da dodam: pravim kolače, grickalice, nosim ih na trke i srećna sam kada se vratim kući sa praznim činijama.. Jer kad su ljudi oko mene srećni tada sam i ja...

Hvala vam što ste pročitali moj post, hvala Alene na gostoprimstvu i naravno pratim vas sve i uskoro se javljam na razmeni... 

Hvala i tebi Majo, do slijedećeg puta ... :)



'Kuhinjske priče' je blog kojeg redovno posjećujem; riječ je o spoju ukusnog, oku ugodnog i zanimljivog štiva, gdje nerijetko nalazim dnevnu inspiraciju u kuhinji ili se opustim uz očaravajuće prizore svakodnevnice u Danskoj, odakle Gordana, moja ovomjesečna gošća, fotografiše, kuha i piše. 

Čaj je nešto bez čega ne mogu zamisliti moj dan, pijem ga i ljeti i zimi i to je jedan od razloga kako je počelo moje druženje sa Alenom i njegovim sjajnim blogom za čajoljupce. Čaj je i česta tema u mojim Kuhinjskim pričama, jednu od njih ispricao je i Alen i od njega sam dosta naučila o čaju.

U mojoj stvarnoj kuhinji čaj je uvijek na počasnom mjestu. Volim čajnike, zdjelice, šolje, staklene časice iz Turske, marokanske ukrašene zlatom, pribor za pripremanje, za cijeđenje i mućkanje, limenke u kojima čuvam caj {priznajem da sam neke čajeve kupila zbog ambalaze}, volim ritual pripremanja čaja i sam ugođaj topline koji čaj pruža. Dobra knjiga, šolja dobrog čaja, zimski ugođaj...


Volim kupovati čajeve i zato često navratim u mirisne prodavnice čaja gdje čaj mogu kupiti na vagu i tako izbjegnem preveliku količinu istog caja. Mislim da je to dobro poznato svim ljubiteljima čaja. Vremenom sam isprobala mnoge čajeve, a moji najomiljenji čajevi su zeleni. Sencha ili matcha, kako kad. Sladunjave čuvam za ponekad. Kao pravi čajoljubac čajeve pijem bez šećera, ponekad im dodajem malo limunovog soka, volim kada znam da je čaj ekološki i nisam za čajeve iz vrećica.

Ove zime favorit mi je jedna nordijska mješavina anisa, komorača, slatkog korjena, kardemome, đumbira, cimeta, bibera i klinčica. Jako neobično, zar ne? Mirisna ekološka mješavina u nostalgičnoj limenci koja osvaja na prvi susret.


Čaj nas grije i opušta, čaj nas osvježava, uz čaj se družimo i pričamo, a uz čaj i kuhamo. Čaj se sve vise koristi u mnogim receptima. Jedan od načina u kojima sam ja isprobala čaj je tjestenina sa čajem od žalfije. Za ovaj recept preporučuju se punjeni ravioli, na primjer ravioli sa bundevom se slažu više nego odlično. Recept ukratko glasi ovako:

 Tjestenina sa žalfijom

Kuhanu tjesteninu {200 gr} prevrnuti u umaku koji se pravi na sljedeći način:
  1. U  tavi ugrijati 40-50 gr maslaca i na njemu prepržiti sitno isjeckani bijeli luk
  2. Zatim dodati sitno nasjeckanu ljutiku (shallots)
  3. Dodati malo vode u kojoj se kuhala tjestenina {po mogućnosti punjeni ravioli}
  4. Dodati malo čaja od zalfije {izmrvljeni list}
  5. Dodati so i biber

Mali čajni savjeti
  • Ako vam je u čajniku ostalo dosta nepopijenog zelenog čaja, zdravog i bogatog antioksidantima, ulijete ga u bocu i ostavite u frižider. Sutradan ćete imati hladno osvježenje.
  • Čaj nikad ne prosipajte, s preostalim čajem se mogu zaliti sobne biljke kojima će prijati bioaktivne tvari iz čaja
Hvala Alenu što mi je ukazao gostoprimstvo,  uživajte u čajevima i divnom Alenovom blogu.


Hvala i tebi Gordana.






Ovaj put sam odlučio da pripremim nešto iz "domaće radinosti". Dakle, ovaj put ću da pravim biljni čaj, tj. tisan (franc. tissane), i to od bilja kojeg sam uzgojio na balkonu!

U pitanju je čajna mješavina majčine dušice (timijana), nane (mente) i kadulje (žalfije).

Timijan prije štricanja...




Timijan poslije štricanja



Nana prije štricanja...



Nana poslije štricanja



Kadulja prije štricanja...



Prethodno sam oprao bilje u vangli hladne vode, kako bi se ostranila prašina i ostale nečistoće. Moram priznati da me je kopkalo malo što ću da potrošim ovoliko bilja na dvije šolje čaja, jer bi se ovo također moglo iskoristiti kao začin. Ali vrlo brzo sam se ubijedio da će poštricano bilje brzo da naraste.




Nakon čišćenja bilja od stabljika i loših listova, na kraju sam dobio ovo - 8 grama svježeg biljnog čaja.
Možda se ovo na prvi pogled čini puno količinski, ali treba imati u vidu voda ima veći udio u ovom bilju, jer da bi se dobio 1 kg suhog čaja (camellia sinensis) potrebno je 5 kg sirovog čaja.
Budući da nemam iskustva sa biljnim čajevima, odnosom količine sirovog bilja i vode, odlučio sam da ovo uradim na svoju ruku.



Zapremina ovog čajnika je približno 400 ml.



Zaljevam ključalom vodom...



I čekam da odstoji 10 minuta.
Procjeđivanje...



I zavirivanje u čajnik
Primjećujem da je aroma intenzivna, te prvo što mi pada napamet je da bi se možda mogla još jedna tura čaja od ovoga pripremiti.



Boja čaja je u prelazu između žute i zelene. Prilično sam siguran da je taj ton zelene zbog upotrebljenog svježeg bilja.



Sipanje prve šoljice. Čaj bistar, aroma iznenađujuće svježa te isprepletena mirisnom paletom bilja koja se isprepliće i nadopunjuje.
A sada trenutak istine: dobar čaj, ili grozan bućkuriš



Ipak odličan čaj! Okus nane se zadržava na jeziku dok okus kadulje dominira na dnu grla. Majčina dušica upotpunjuje prostor i sklad svojom aromom.



Sažetak:
Da budem iskren, oduševljen sam ovim čajem. Biljni čaj rijetko pijem, jer ne uživam nešto pretjerano u njemu. Razlog tome je slaba aroma i okus, međutim, to ne mogu reći i za ovaj čaj.
Proći će neko vrijeme dok ponovo napravim jednu ovakvu mješavinu, jer ipak treba vremena dok bilje naraste. Jedino mi preostaje da povremeno popijem čaj od kadulje, budući da ona naprosto buja.
OlderStories Home