Showing posts with label serijal. Show all posts
Showing posts with label serijal. Show all posts


Dnevne degustacije se nakon dugo vremena vraćaju na blog. Naime, ovaj serijal je prvobitno zamišljen kao serija kratkih recenzija o čajevima za koje nisam planirao posvetiti cijelu, iscrpnu recenziju. Od sada ćete biti u prilici jednom do dva puta mjesečno čitati o nekoliko čajeva koje u kojima sam u prethodnom periodu uživao te popratio uz par fotografija.

Za ovaj put sam odabrao pet čajeva, pa da počnemo...

#1 - Superfine Taiwan Ali Shan Oolong (Teavivre)

Poslijepodnevni sati radnim danima su rezervisani za odmor i opuštanje uz par šoljica dobrog čaja. Ukoliko vrijeme dozvoljava obično uživam u čaju na gongfu način - puno lista, manje vode i više kraćih infuzija.

Jedan od takvih primjera je i ovaj oolong koji je kroz prve dvije infuzije pokazao izvjesnu slatkoću da bi se od treće list počeo većim dijelom otvarati i otpuštati intenzivnu aromu orhideje praćenu svježinom. Narednih par infuzija pokazuje fine note cvijeta osmantusa.
Ono što je impresivno za ovaj čaj je cjelovitost i dužina lista; u hrpici sam našao pravog kapitalca od 12 cm!

Priprema: 7gr 120ml 95C 25s-25s-30s-40s-60s-90s-120s-180s









#2 - Indian Marigold (Teabox)

U zadnjih par godina sam u potpunosti prestao kupovati aromatizirane čajeve budući da sam u potpunosti izgubio interes za njih i pažnju usmjerio na kvalitetnije, čiste čajeve. Na čajnom tržištu zlatno je pravilo da se za aromatizirane čajeve korsiti manje kvalitetna baza (čaj) gdje većina okusa i aroma dolazi od jeftinijih umjetnih i prirodnih dodataka (sušeno i orašasto voće, aromatično bilje, ekstrakti aroma i sl.). Kada je o bazi riječ, ovaj čaj je sušta suprotnost budući da je korišten veoma kvalitetan (i skup) Darjeeling First Flush (čaj iz proljetne berbe).

Uz finu aromu vanilije i badema na površini ovaj čaj iznenađuje uz prvi gutljaj kojeg karakteriše blaga gorčina nevena praćena ugodnim skladom nota vanilije i badema te se završava uz okrepljujući dojam. U narednim gutljajima gorčina se stabilizira ali i dalje ostaje prisutna što malo narušava harmoniju. Kako imam još nešto malo ovog čaja preostaje mi da pokušam pronaći način pripreme za optimalni užitak.

Priprema: 3gr 250ml 90C 5min








#3 - Shakhira Spring (Teabox)

Nakon što sam ovaj čaj recenzirao na blogu ostalo mi je oko 50 gr za uživanje u ovom Nepalcu. Tek uz posljednje listiće otkrio sam da je ovaj čaj izvrstan kada se pripremi gongfu metodom. Prva infuzija od nekih 30 sekundi je iznjedrila veoma intenzivan i bogat dojam povrnog temeljca kojeg prati umami koji je inače karakterističan za kvalitetnije japanske zelene čajeve. Naredna infuzija od 30 sekundi je dovela u sumnju moj izbor načina pripreme uz intenzivnu gorčinu, poput pelina. Ipak, nisam odlučio odustati i narednih par infuzija me je u potpunosti oduševilo uz ugodne gutljaje začinjene bogatim notama cvijeta i muskatela.

Priprema: 8gr 150ml 90C 30s-30s-45s-60s-90s







#4 - Ran Watte (Dilmah)

Ovaj čaj sam pronašao u jednoj od kartonskih kutija i radi se o jednom od posljednjih čajeva koje sam naručio sa eBay-a. Mislim da sam tamo predugo kupovao čajeve osrednje kvalitete, kockao na aukcijama i čekao predugo da bi me naposlijetku pristigli čajevi obično ostavili ravnodušnim.
Zaintrigirala me je Dilmah linija čajeva usitnjenog lista (broken) čiji se okus pokušava porediti sa pojedinim vinima.

Ran Watte je uzogojen na Šri Lanki na nadmorskoj visini od 1800 metara i asocira na darjeeling: svjež, blago cvijetan i srednjeg tijela. Čajni grm na višoj nadmorskoj visini se sporije razvija i raste što dozvoljava da se, u poređenju sa nisko uzgojenim grmom, u listu razvije veća koncentracija hemijskih komponenti koje mogu rezultirati u kompleksnijem okusu i aromi. Iako je ovaj čaj star barem dvije godine još uvijek se moglo pristojno uživati u njemu.

Priprema: 2,5gr 250ml 100C 4min








#5 - Shou Mei od divljeg grma sazrijevan 3+ godine (ESGREEN)

Riječ je o još jednom čaju o kojem ste imali priliku čitati recenziju na blogu. U kasnije večernje sate izbor čajeva bi spao na one sa manjom koncentracijom kofeina. Ovaj bijeli čaj se pokazao i kao dobar kandidat za zapadnjački način pripreme u čajniku uz 3-4 namakanja od par minuta. Mnogo sati smo supruga i ja proveli uz ispijanje ovog iznimno aromatičnog čaja i bojanku.

Priprema: 5gr 250ml 90C 2-4min x 3-4







Toliko za ovaj put, do slijedećih dnevnih degustacija...


Ovi zimski dani su nekako prekratki za degustiranje i fotografisanje čajeva pa sam malo usporio i sa objavljivanjem recenzija. No, taj nedostatak sam nastojao nadoknaditi kroz istraživanje, ostvarivanje novih kontakata te, naravno, planiranje sadržaja.

Euforija Nove godine je isparila i pred vama je sažetak utisaka iz Stare, kao i planovi i ambicije za tekuću.

S vremena na vrijeme jave se momenti kada se duboko zamislim (skoro meditativno) i donesem određene zaključke na osnovu iskustava iz proteklog perioda te stvorim neku sliku kojoj ću težiti u predstojećem. Tako je, između ostalog, i sa čajevima.

Naime, prije nešto više od 3 godine javila se iskra radoznalosti prema čaju koja se brzo rasplamsala te bacila dosta drugih interesovanja (hobija) u zaborav. U počecima sam s uzbuđenjem isčekivao svaku priliku da probam neki čaj, bez obzira odakle dolazio i koliko koštao... Ipak kao student nisam bio baš u mogućnosti da sa čajevima 'dodirnem sedmo nebo' pa sam pokušao probati svega po malo, koliko su mi moji studentski dohoci dozvoljavali.

Prvi čaj koji me je uistinu očarao je Yunnan Emperor Gold Dian Hong od ShanghaiStory te je prvim gutljajem 'poklopio' sve čajeve koje sam do tada (u životu) probao kroz erupciju aromatičnih nota i okusa koji su preplavili nepce. U narednom periodu sam još više kupovao čajeva, očajnički pokušavajući pronaći nešto jednakog ili boljeg dojma od Dian Hong-a. Taj trenutak je vremenom došao te između toga je bilo par čajeva koji su me oduševili, ali sam na koncu ostao sa manjom hrpom čajeva koju jednostavno nisam pio, niti sam je mogao ikome dati - jer je niko nije želio.

Yunnan Emperor Gold Dian Hong

Prelomni trenutak kada sam naučio svoju prvu lekciju je sesija jednog od aromatiziranih Pu Erh kolačića koji je poremetio moje čulo okusa tako da sam naredna dva dana osjetio isključivo okus metala u ustima, neovisno o tome što sam jeo i pio.

Dakle, prva lekcija glasi: ne kupuj čaj gdje god vidiš da se prodaje. Pakovanje/prezentacija možda jeste atraktivna ali niska cijena govori da se nećeš 'naslušati muzike'. Iako se povremeno mogu pronaći kvalitetni i ukusni čajevi za male pare riječ je o upuštajnu u igru ruleta, kako sa novcem tako možda i sa zdravljem.
U potrazi za čajem uvijek je pametnije okrenuti se kredibilnim prodavačima koji su povjerenje klijenata mukotrpno stjecali godinama.

No, kako sam naučio više od par lekcija, ostaviću ih za neku drugu priliku i osvrnuću se na prethodnu godinu.

'Ozloglašeni' Pu Erh kolačići

Tokom godine moj ukus i navike se mjenjale; proljeće je obilježila faza crnih čajeva da bi početkom ljeta više uživao u zelenom i dugim sesijama oolong-a. Kako su dolazili hladniji dani skoro sam prestao piti zelene čajeve i ponovo sam stekao afinitet prema dubljem okusnom profilu tako da sam ponovo došao na crne te Pu Erh čajeve.
Bijeli čajevi su se tu i tamo prožimali, više u toplim nego hladnim danima, a u zadnjih godinu, godinu i pol dana sam jednostavno izgubio interesovanje za biljnim i voćnim infuzijama te aromatiziranim čajevima.

Ono što sam primjetio u periodima kada sam pio crne čajeve je to da mi ostali i nisu baš najudobnije 'ležali' na nepcu pa sam tada degustacije posvećivao skoro isključivo crnim čajevima iz Indije i Kine. U periodima zelenih čajeva nisam imao nikakvih problema sa uživanjima ostalih, pa ni crnih.

Iako ne vodim neku posebnu evidenciju prošle godine sam probao pozamašan broj čajeva koji su pristizali iz svih uglova svijeta. U nekima sam uživao dosta dugo, danima, sedmicama, a neke sam, nažalost, probao samo jednom. No, kako to obično biva pamte se samo oni najbolji, pa bih da izvojim slijedeće koje sam recenzirao:


Također mogu izdvojiti i par čajeva koje prošle godine nisam recenzirao na blogu:

Taiwan Style Green Tea - mokri list

Prošlu godinu sam najviše pažnje posvetio čajevima iz Kine i Tajvana, te iako ih se definitivno nisam zasitio ove godine ću nastojati da izađem iz svoje 'udobne zone' tako što ću većinu pažnje posvetiti čarima japanskih čajeva koje baš i ne poznajem najbolje. Za početak sam pronašao prodavača koji pored zelenih čajeva (koji preovladavaju u japanskoj čajnoj kulturi) u ponudi ima i drugih, također iz Japana.

Na trenutak sam pomislio da bih se ove godine mogao orijentisati i prema čajevima sa indijskog podkontinenta, međutim to bi bilo previše u jednom zalogaju, a uz to iskustvo sa zelenim čajevima možda ne bi bilo u punom raskošu.

Genmaicha, mješavina japanskog zelenog čaja i upržene riže

Svako malo se u postovima dotaknem Facebook grupe za druženje i razmjene pa ću tako i ovaj put, odnosno pohvaliću se (i u ime ostalih članova) da je u prošloj godini organizovano i uspješno realizirano 12 razmjena a grupa se polako ali sigurno širi.

Tokom godine dosta informacija o čaju sam saznao preko Tea Guardian, Fine Tea Focus a rado sam čitao i blogove iz ex-Yu sfere koji su 'začinjeni' čajem, tj. Slurporama & Cutensils, Iva did it, Kuhinjske priče kao i još neke koje za koje sam tek nedavno saznao, npr. Bibliovca. Iva (autorica bloga) je koncem godine pripremala jedan post sa fokusom na čajeve pa je tako nabasala i na moj blog. Jedna od zajedničkih stvari Ivi i meni je to da oboje recenziramo - Iva knjige koje čita a ja čajeve koje pijem.

Jedan od čajeva iz razmjene

Što se tiče sadržaja na blogu prošla godina je bila nešto skromnija od pretprošle, ali s opravdanjem. Naime pred proljeće sam dobio posao tako da nemam toliko slobodnog vrijemena kao prije, ali se zato mogu pohvaliti da imam poslodavca koji nema ništa protiv da na radnom mjestu uživam u čajevima na način koji to činim i kući.
Shodno tome, ove godine sam planirao primjeniti malo drukčiji pristup kada su u pitanju postovi tako da možete očekivati i nešto kraće i nešto češće postove (recenzije, serijale). Da ne bude zabune, tu i tamo će biti iscrpnih recenzija kao što je do sada bio slučaj ali takve su rezervisane samo za najbolje čajeve.

Nova šolja sa infuzerom

Prvi post u ovoj godini bih završio najavom jednog iznenađenja koje spremam te se nadam ću uskoro imati priliku i da otkrijem o čemu je riječ.

Do sada sam imao priliku probati par Basilur čajeva kroz razmjene, a sredinom prošlog mjeseca sam dobio i poklon paket iz Zagreba. Ono što me je prijatno iznenadilo pored kvaliteta ovih crnih i zelenih čajeva sa Šri Lanke je i samo ambalaža kojoj je posvećena posebna pažnja i koja samo još dodatno stavlja akcenat na profesionalnost i ozbiljnost.

U zadnje vrijeme ne posežem tako često za čajevima u vrećici ali budući da je Bouqet Collection naprosto oduševila moje nepce i zaobišla moju pristrasnost prema čajevima u listićima zaključio sam da zaslužuje jednu posebnu recenziju.


Termin bouquet se susreće kod degustacije pića (prvobitno vina), a odnosi se na slojeve različitih aromatičnih komponenti (nota) koje se mogu prepoznati i razložiti tokom degustacije, te je u konkretno ovom slučaju naziv Bouquet Collection opravdan.

Priprema

Jedna vrećica
Porculanska šoljica 220 ml
Temperatura: 80 C
Infuziranje: 2m 30s



Cream Fantasy
Ovaj aromatizirani čaj nakon dvije i pol minute namakanja odiše jednom jasnom aromom bobičastog voća na površini i svijetlo-zlatnom nijansom (ton karakterističan za sve čajeve iz ove kolekcije). Nakon par minuta čekanja nije me baš impresionirao suptilno trpko i povrtno iskustvo uprkos prisutnim notama bobičastog voća (prvenstveno maline) koje su prisutne cijelom dužinom usta i kratkim zadržavanjem između gutljaja.

Kako mi je bespuće interneta odvratilo pažnju od čaja prošlo je više od pet minuta dok mi se ponovo nije javila želja da posegnem za šoljicom, i gle čuda - ugodna glatkoća praćena harmoničnim voćnim notama je klizila preko jezika, bez trpkosti, suhoće i svega onog što je prvobitno ostavilo mlak dojam. Definitivno zaslužuje preporuku uz opasku da je daleko, daleko ukusniji kada se malo duže ohladi. Budući da Basilur u svojoj ponudi ima sve čajeve kako u vrećici tako i u listu (ako se ne varam) bilo bi interesantno probati i drugu varijantu.

Green Freshness
Kombinacija zelenog čaja i mente je odlika marokanske kulture, te ono što po sastavu razlikuje jedan marokanski čaj i ovaj je vrsta mente. Naime, u ovom slučaju je riječ o spearmint menti koja je intenzivnija od nama poznatije peppermint varijante. Aromu spearmint-a ste sigurno susreli u zubnoj pasti ćete isti prepoznati i u šalici Green Freshness-a u jednom blažem obliku.

Inicijalno, kroz prve gutljaje dominira menta, međutim kako se nepce privikava i čaj se postepeno hladi, postepeno se nazire suptilna slatkoća i još suptilnije note cvijeta i sušene trave koja nije tipična za zelene čajeve (pojavljuje se kod nekih Oolong i crnih čajeva).

Sencha
Prva asocijacija na Sencha zeleni čaj je svakako Japan, međutim diljem svijeta se proizvede više zelenog čaja po metodi Senche nego u Japanu, te se čak uvozi iz Kine kako bi se zadovoljile potrebe potrošača.
Nikada do sada nisam imao priliku probati ovaj čaj u vrećici pa sam posebnu pažnju posvetio temperaturi i vremenu namakanja kako bih bio siguran da sam okusio ono najbolje što ova vrećica može ponuditi.

Prvim gutljajem na vrhu usta javlja se svjež kiselkast dojam koji u trenu prelazi u jedan intenzivan povrtan oblik uz note uprženosti. Trpkost je veoma suptilna i za razliku od većine zelenih čajeva zapravo leži na nepcu i ne ometa harmoniju onoga što se osjeti na jeziku. Između gutljaja prelazi nešto trpkosti na jezik ali u kontekstu blagog golicanja. Pred kraj šoljice javlja se eteričnost koja je asocijativna sa mentom a golicanje na jeziku je izraženije. Tek na kraju sam shvatio i nadošao na to da je između svega postojala i određena glatkoća. Topla preporuka.

White Magic
Za kraj sam ostavio čaj koji me je u ovoj kolekciji najviše iznenadio. Naime, u ovom slučaju je riječ o tzv. 'milky oolong-u', te sam prije par dana u privatnoj razmjeni dobio i uzorak ovog čaja u listićima. Oolong aromatiziran mlijekom je klasičan isto toliko koliko i crni čaj s bergamotom (Earl Grey). U slučaju ovog čaja listovi prolaze tretman aromatiziranja tako što se postave iznad zagrijanog mlijeka kako bi upili aromu što u konačnici rezultira jednim bogatim kremastim iskustvom, te je naprosto omiljen kod sladokusaca.

Prvim gutljajem se osjeti nezaobilazna bogata nota ukuhanog mlijeka praćena mekoćom i suptilno povrtnim notama uz malo suhoće. Završetkom dominira slatkoća mlijeka a između gutljaja se javlja blaga uprženost u grlu. Kako se čaj hladi dolazi do blagog pada mliječnog elementa te je povrtnost malo izraženija u zadnjim gutljajima.


Bouquet Collection zaslužuje sveukupno jednu toplu preporuku, te se nadam da će se pored Hrvatske i Srbije Basilur uskoro moći naći i u Bosni i Hercegovini.

Da li ste probali neke od ovih čajeva? Kakve su dojmove na vas ostavili? Ovu kolekciju čajeva možete naručiti ovdje.
Odlučih da pokrenem još jedan takoreći serijal, u kojem ću da objedinjujem kratke recenzije koje radim na Facebook stranici. Degustacije na Facebook stranici se brzo izgube u moru ostalih postova, a trenutno ne postoji mogućnost pretraživanja stranice kao što je to moguće sa grupama npr. 

Za prvu epizodu ovog serijala degustirali su se razni čajevi u vrećici, sve je počelo koncem 2011. godine sa Teekanne Green & White pakovanjem 6 u 1:



"Jučer i danas smo degustirali čajeve iz Teekanne Green & White paketa, donosimo vam naše utiske.

1. Green Tea 47/100
2. Zen Chai 45/100
3. Green Tea Peach 55/100
4. Green Tea Lemon 75/100
5. White Tea 72/100
6. Green Tea Opuncia 70/100




Ukratko:
Sve čajeve smo prvo probali pripremljena prema upustvu, a zatim smo ih probali na naš način: 80C / 3min za zelene, i 100C / 2,5 min za bijeli.

1. Ovaj nam se nije svidio iz razloga što je veoma trpak, te je ostavio na nas dojam kvalitete nekog jeftinijeg brenda, odnosno čaja niže kvalitete.

2. Iako naziv ovog čaja djeluje impresionirajuće, čudna kombinacija arome i trpkog okusa nam nije pružila očekivani užitak.

3. Solidan čaj, jedina mana mu je što je možda za nijansu aromatičniji od nekog našeg kriterija prirodne arome, odnosn primjetili smo da ovaj čaj pored okusa koji malo asocira na duhan također i isušuje usta u određenoj mjeri.

4. Ovaj nas je pozitivno iznenadio i samim tim smo ga ocijenili kao najboljeg u ovom paketu. Jedna ovako osvježavajuća i prijatna šolja (iz vrećice tj.) se ne susreće često. Prilično so sigurni da će svako uživati u ovom.

5. I ovaj čaj nas je također pozitivno iznenadio, za dlaku mu je pobjeglo prvo mjesto. Od ostalih vrećica bijelog čaja koje smo probali ovaj je najbolji. Okusom podsjeća na Bai MuDan, i nismo mu našli zamjerke.

6. Malo čudan, ali i prijatan čaj. Prije svega, riječ je dodatku okusa jestive sorte kaktusa koja aromom podsjeća na aloe veru. Uz slatkastu nijansu i sasvim malo kratkotrajne trpkosti kod nas je dobio pozitivnu ocjenu."





Zatim, jednog jutra mi je 'došlo' da dan započnem sa par šoljica čaja iz vrećice...
Dan sam započeo sa Irish Breakfast od Epi Tea:





Ovo je prvi put da probam neki Irish Breakfast Blend. Epi Tea nudi organske čajeve u piramidalnim biorazgradivim vrećicama na bazi kukuruza (nije GMO). 

Prema iskustvima ostalih stekao sam dojam da je Irish Breakfast blend veoma jak uz doze gorčine koje ne odgovaraju svima (mlijeko i šećer spašavaju stvar), ali ovaj se nekako čini blagim za Breakfast blend čak i nakon 6 minuta namakanja, a gorčinu jedva i da osjetim. Pretpostavljam da u blendu ima Assam-a zbog nota melase kao i Keemun-a zbog cvijetno-slatkog završetka.

Ne odolih a da ne poderem vrećicu i pomrišem mokre listove koji obiluju notama slatkaste melase. 
Sve u svemu, umjeren crni čaj uz čist okus."


Onda sam došao na ideju da pustim vas čajoljupce na stranici da odaberete koji će se čajevi degustirati... Počelo je sa Lady Gray (Twinings):




"Prvo bih da vam ispričam kako sam došao do ovih vrećica :) Na eBay-u možete naći sve i svašta, a novi prodavači koji svojim rejtingom žele osigurati bolju prodaju pronalaze jeftine i efikasne načine kako da to i ostvare. Jedan prodavač iz Japana je do skoro na aukcije stavljao vrećice čaja počevši od $0.01, tako da sam uspio ugrabiti 10-ak različitih za 20-30 centi po komadu. Ono što me dodatno iznenadilo i obradovalo su ove simpatične poruke kao i dodatni pokloni (obično +1-2 vrećice ili neki začin).

Sada da pređemo na stvar: Lady Gray je čaj intenzivne arome, note bergamota, narandže i limuna se naprosto smjenjuju u ustima dugo nakon gutanja, baš za uživanje i 'ćejf'. Pomalo je i slatkast u grlu ali ima i određeni ugriz narandže kao i blago štipkanje na vrhu nosnica prouzrokovano aromom limuna. Gorčina je odsutna, topla preporuka kako za dame tako i za gospodu :)

Na svom iskustvu sam naučio da nikada ne treba uzimati količine veće od 50 grama naslijepo, uvijek je bolje degustirati uzorak od 6-15 gr pa onda procijeniti vrijedi li vašeg novca. Ovaj put Lady Gray se pokazao izvrsnim, što ne mogu reći za crni čaj s jabukom od Ahmad Tea od neki dan.

Usput, tu je link od prodavača od kojeg sam uzeo ove vrećice, trenutno nema čajeva na listingu ali pratite, možda bude.

http://www.ebay.com/sch/ton-japan/m.html?_ipg&_from&_nkw&_armrs=1&_sop=15"

A degustacije za taj dan su se završile sa klasičnim Earl Gray čajem od Ahmad Tea:

 "Iako moje prvo iskustvo sa Ahmad Tea nije baš bilo impresivno, Earl Gray je to definitivno popravio. Inače sam se zasitio Earl Gray-a kroz Twinings, ali ovaj je vrijedilo probati. Čini se da je aroma Bergamota začinjena nečim dodatnim, čaj je blago paprenast i slatkast, možda je i do blenda, a da se primjetiti i određeni utisak kore narandže ili grejpa. Sam okus srednje pun, blago lužnat uz završetak koji kao da će preći u dozu gorčine na završetku ali ipak to se ne desi. Sve u svemu, vrećica deleko iznad prosjeka, preporuka. (Namakano 4 minute)"

Moram priznati da sam potajno očekivao da odaberete Darjeeling prvo, pa tek onda Lady Gray ili Prince of Wales, ali ipak sam uživao u degustaciji sa vama. Lady Gray mi se veoma dopao i mislim da bih da mogao uzeti slijedeći put kad budem u Sarajevu, kod Heljića (trgovina u ulici između Miljacke i Baščaršije, prodaju rijetku robu).

Za neku drugu dnevnu degustaciju će opet biti vrećice, pa pratite stranicu pod budnim okom.

Dugo nisam pisao, dani lete a materijala za novu Tea Time epizodu se nakupilo i previše. Bez odugovlačenja, evo šta se dešavalo kod mene zadnjih mjesec dana.


Chao Qing No. 3 (Franz & Sophie)
U početku septembra iskoristila se prilika i za more, gužve su manje, cijene su niže, a i raspust se bliži kraju. Odlučio sam to iskoristiti maksimalno pa nisam žalio vremena, energije i novaca. Predhodno par dana prije sam naredao objava na stranici za narednih deset dana, scheduling je divna stvar koja je ne tako davno uvedena na Facebook-u. 

Pored mora, iskoristio sam priliku i neplanirano prošetao Sarajevom, neplanirano je uvijek nekako bolje. Naravno, nisam zaobišao čajdžinicu (ili čajanu, kako već) Franz & Sophie, popio čaj sa djevojkom (Chao Qing No. 3, recenzija) i uzeo novi rooibos da probam. Čoko-nana je intenzivno aromatična mješavina te aromu ponajbliže mogu povezati sa ekskluzivnim čokoladicama Royal Mints i After Eight. 




Kvalitetan čaj u jednom od sarajevskih kafića
Tu me je povukla i želja za Thiashola Nilgiri crnim čajem (recenzija), te su zadnji listovi popijeni jučer. Izgleda da je ovih dana proširena ponuda, pa se radujem slijedećoj posjeti.

Skoro sam u Sarajevu otkrio i jednu simpatičnu trgovinu iranske robe (Persia Shop) na Baščaršiji, odmah preko puta butika Badem. Zaista imaju široku ponudu, i pored brojnih sokova, juha, slatkiša i začina imaju i solidnu ponudu čajeva. Ukoliko ste ljubitelj Twiningsovog Earl Gray-a (recenzija) i English Breakfasta u ovoj trgovini ćete naći pakovanja u kartonskim kutijama koja su dosta jeftinija od onih u limenkama. Također imaju i čaja 'na vagu', tačnije Assam i Ceylon, kao i par čajeva u vrećicama koji su popularni u Iranu.
Iranska juha s brusnicama

Prije nekih mjesec dana uzeo sam po 50-ak grama Assam-a i Ceylon-a i mogu reći da su solidni za svakodnevnu konzumaciju, a nisu ni skupi, po 25 KM/kg. Ovaj put sam uzeo sokova od breskve, koji su veoma ukusni i sadrže komadiće voća, te iransku juhu sa brusnicama. Sve u svemu, ovo mjesto koje ne propuštam kada svratim u Sarajevo.

Pored svog provoda i puštanja mozga na pašu javile su se posljedice kampanjskog spremanja ispita, uzoraka čajeva koje nisam pipnuo a stižu mi na mjesečnoj bazi, te još mnogo obaveza i nepredviđenih stvari. Donio sam odluku (već je kršim, k'o što gledam) da ću prestati sa kupovinom čajeva, tj. većih narudžbi te svoj predviđeni budžet za čaj usmjeriti na literaturu o istom. Naručio sam korištenu knjigu "Tea Lover's Treasury" od James Norwood Pratt-a i njoj ću posvetiti više pažnje u narednoj epizodi. 




Jesen stiže, sve je manje sunčanih i toplih dana te nepcu i organizmu više prija nešto punijeg okusa, pa ovih dana uživam u crnim (tipično za mene) i oolong čajevima. Prema nekim kineskim izvorima, preporuka konzumacije čajeva je segmentirana po godišnjim dobima: proljeće - cvijetni/biljni, ljeto - zeleni, jesen - oolong, zima - crni. 


Tajlandski oolong aromatiziran osmantusom
Ono što me trenutno brine je količina čaja koju trenutno imam kod sebe, te sam skovao plan kako ih se "riješim". Jednostavno, one koje mi se sviđaju ću popiti, oni koji mi se ne sviđaju ili me je prošla želja ću da poklonim. Sastaviću listu ovih dana, pa ako ste iz BiH možete me kontaktirati kako bi se dogovorili oko detalja isporuke, a ako ste iz Mostara čaj vam mogu i lično uručiti.

Ono što me još raduje je da stranica na Facebook-u okuplja sve više i više čajoljubaca iz ex-Yu, te je pitanje vremena kada će sa postojećih 700 doseći 1000 članova. Imam nekih planova koje planiram realizirati do tada, degustacije na dnevnoj bazi koje su već nekoliko dana prisutne, sadržaj orijentiran prema vrstama i načinu konzumacije čaja i nešto što svi volimo - nagradne igre. 
Usput bih da objavim da će na stranici uskoro biti potrebna još 1-2 administratora, poželjno je da to budu čajoljupci koji više vole biljne čajeve i koji će povremeno objavljivati relevantan sadržaj. Mislim da je dobar dio vas do sada shvatilo da ja baš i ne stojim najbolje sa biljnim čajevima, istok me je odvukao sebi...


Toliko za ovaj put, vaši komentari su i više nego dobrodošli.
Odlučio sam da pokrenem sekciju na blogu koja bi unijela dašak svježine među moje recenzijama za koje mislim da su vremenom postale formalne i uštogljenje. Stoga, ovo će biti i prva 'epizoda' oduška pod naslovom - Tea Time! 

Ovih dana sam u nekoj žurbi, pored skorašnjih praznika i nešto manjeg prejedanja za razliku od prošle godine (elem, baklave jednostavno ne prijaju u vrućim ljetnim danima), pri povratku u Mostar morao sam tražiti drugi smještaj.
Za one koji nisu upućeni, ja sam student IT-a iz Tuzle te boravim i studiram u Mostaru već nekoliko godina. Svako tko je prelazio ovu trasu zna da je riječ o nekih 200 km ceste "zavidnih" kvalitativnih osobina. Večer prije puta sam proveo bez sna u namjeri da isti nadoknadim uz rizik iskrivljenja vrata u sredstvu javnog prevoza. Uz spakovane torbe, imao sam vremena pripremiti šalicu Da Hong Pao oolonga kojeg sam ispio u rekordnom roku 'kaleći' jezik i nepce. 


Nakon ugodne šalice čaja i par manjih opeklina na jeziku na koje sam vremenom navikao (pogađate, ispijanjem čaja) uzeo sam "put pod noge" kako to kod nas kažu. Naredni događaji su naprosto nagovještavali da se ovaj dan neće mirno završiti. Ukoliko često putujete vjerovatno imate priliku svjedočiti neobičnim i nesvakidašnjim događajima, nervoznim individuama svih uzrasta, ekscentričnim 'čikama' i 'djedama' a bogami i dvorskim ludama zbog kojih i šofer nagazi punu liniju. Ali, da li je vam se kad desilo da imate osjećaj da igrate ruski rulet dok gledate kako iz bunkera autobusa ispadaju torbe putnika? Vrlo vjerovatno ne, ali tako sam se upravo osjećao otvarajući oči iza Olova uz prizore ravnima prizorima iz filmova.
Nakon par sekundi ispadanja torbi po magistralnom putu uz elemente komedije i trilera vozač je zaustavio autobus na nizbrdici te poslao konduktera da pored izgubljenih torbi vrati i ugleda kompaniji koliko se to može. Možda ću zvučati kao zla osoba, ali jedva sam suzdržao smijeh kada sam čuo zvuk klepetanja cipela u trčećem ritmu po asfaltu u rano jutro. Nakon dvije minute iza krivine se pojavljuje kondukter sa punim rukama torbi a nedugo zatim čuje se krik i jednog mladića mog uzrasta - Je** te! Pa ono je moja torba, unutra mi je laptop! Iskreno se nadam da je dotičnom laptop u jednom komadu i bez oštećenja, ali ja sam bio te sreće da moja torba nije imala naum prošetati se vani tog jutra. U najgorem slučaju stradalo bi nešto baklava, domaćeg povrća i flaša umeboshi sosa.

Nakon što sam stigao u Mostar uz par sati nekvalitetnog sna, dočekala me je gazdarica uz dva 'prijedloga': preseli u prizemlje ili traži drugi smještaj. U tom trenutku mi je prošlo kroz glavu šta sam to mogao uraditi da se nađem u ovakvoj situaciji, moja svakodnevnica se svodi na ispijanje čajeva i listanje stručne literature uz nešto eksperimentisanja u kuhinji čiji je vrhunac već prošao. Ispostavilo se, naime, da je cijev za vodu u potkrovlju pukla, te da je potrebno dizati čitav pod kako bi se ista sanirala. Budući da nisam baš nešto oduševljen prizemljem koje mi se nudilo, odlučio sam potrošiti nešto prazničnog novca i okrenuti par brojeva iz oglasa. Srećom, august mjesec je kada je dobar dio smještaja za studente slobodan i možete naći sobe i stanove uz povoljnije cijene i uslove. Nakon samo sat vremena dogovorio sam posjetu jednom stanu u blizini i bez puno razmišljanja rekao 'da'. Ukrakto, od dosadašnjih pet stanova u kojima sam živio ovaj se pokazao najboljim. 

Međutim, i nakon izmirenih obaveza prema sada već bivšoj gazdarici nije bilo znakova da će naši kontakt uskoro prestati. Naime, na bivšoj adresi očekujem par pošiljki: čajevi uglavnom uz nešto sitne elektronike i ostalih stvarčica koje možete jeftino uzeti na eBay-u. I gle, već dva dana nakon preseljenja dobijam poruku da imam pošiljku. Dok na putu razmišljam o čemu bi se moglo raditi, čajevima iz Japana, Pu Erhu sa aukcije, bombonama iz Tajlanda ne slutim da me čeka nešto što sam davno već prestao očekivati. 

Prije nekih mjesec dana u komercijalnim vodama svijeta čaja se pojavio i novopečeni Epi Tea, koji je proizašao iz bloga, te pored čajeva možete saznati vrijednih informacija i zanimljivosti vezanih za čaj. Kao što sam rekao, prestao sam se nadati uzorcima koje je prodavač dijelio za degustaciju za prvih 50 prijavljenih. Prekookeansko slanje pošiljki iz SAD-a je nepovoljno ukoliko se radi o robi niskotarifne vrijednosti, odnosno trgovci su primorani da svojim prekookeanskim klijentima naplaćuju najpogodniju poštarinu od $15.90 ili tako nešto.
 Međutim, kutija je bila tu, te sam je valjao po rukama uz ćaskanje sa bivšom gazdaricom uz čašu soka.

 Kada sam se vratio u novi stan nisam gubio trenutka, tupim kuhinjskim nožem sam uspio prorezati selotejp i otvoriti kutijicu.
U ruci sam držao šaku plastičnih vrećica uz par etiketa na njima. Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim da je riječ o par vrećica čaja zasebno zapakovani u ne tako prikladnu količinu plastične vrećice.
Budući da je u istom trenutku stigla i djevojka, odmah je bacila pik na chai i rooibos blend.
Pored ova dva tu su još i Irish Breakfast i Earl Gray.
U narednim danima ću ih degustirati pa ih očekujte u nekoj od narednih recenzija ili epizoda ovog serijala.

Nakon prijatnog iznenađenja tog jutra, nisam želio da mi propadne dan za fotografisanje i degustaciju, pa sam iz još neraspakiranih stvari uspio pronaći par uzoraka. Ovaj put sam ugrabio Monkey Picked Tie Guan Yin Oolong od Teavivre-a, uzorak koji sam dobio prije par mjeseci, čiju degustaciju prolongiram od tada. 
Tek nakon isčitavanja informacija na stranici prodavača saznao sam da je riječ o jesenjoj berbi te da nije u pitanju klasični proljetni Tie Guan Yin kojeg karakterišu intenzivne cvijetne note uz osvježavajući karakter. 

Budući da nisam koristio gaiwan već neko vrijeme odlučio sam se prekinuti tu nehotičnu abstinenciju i prepustiti se čarima intenzivnog okusa i prženja jagodica prstiju (za oni koji koriste gaiwan znaće na šta mislim).
Bojim se da ću vas, dragi čitatelji, ovaj put uskratiti za degustacijsku notu te ovaj čaj opisati jednom riječju - jesen.
Nisam imao priliku piti ovakav čaj dosada i za mene predstavlja jedno novo iskustvo koje ću podijeliti sa vama u jednoriječno opisanom periodu.

Toliko za prvu epizodu Tea Time! Uskoro planiram neke nove aktivnosti na blogu i Facebook stranici, o čemu će više riječi biti u narednom pisanju. Do tada, sve vaše komentare, kritike, prijedloge i pitanja možete ostaviti u komentarima na blogu i Facebook stranici. Uživajte u čaju!

OlderStories Home