Mitarashi Dango je tradicionalni japanski slatkiš čija se osnova sastoji od rižinog tijesta i jednostavnog preljeva. Kako je riža neutralan sastojak, tijesto je moguće profilirati prema želji, kao i sos.
Za mene ovaj slatkiš predstavlja odušak od naše slatke svakodnevnice.
Sastojci:
Tijesto (Dango)
200 gr rižinog brašna
200 ml vode na oko 60 C
Sos (Mitarashi)
100 ml vode
2,5 kašike soja sosa
70 gr šećera
1 kašika kukuruznog škroba
Kako je 60 C je dovoljno da vas opeče koristite lopaticu, a kada se tijesto dovoljno ohladi da ga možete držati u ruci razvlačite ga koji minut (kako japanci kažu - dok ne bude mekano kao jagodica uha). Ruke bi trebalo povremeno umočiti u posudu s vodom kako se tijesto ne bi prijanjalo.
Za termičku obradu tijesta koristio sam ova, nazovimo ih, "sita" za parenje, teško ih je naći te postoji i alternativni način kuhanja na pari prikazan u videu ispod. Na umjerenoj vatri pariti isparčane komade tijesta oko 25 minuta. Za ovu količinu tijesta su dovoljna dva "sita" promjera 14-15 cm.
Ovdje nastupa čaj - odvojeno zamijesiti 100 gr rižinog brašna i matchu. Dodao sam 5 gr matche što se na kraju pokazalo blago pretjeranim, 2-3 gr su sasvim dovoljna.
Nakon 25 minuta tijesto skloniti i iskomadati u posudi a zatim vlažnim rukama koliko je to moguće razvlačiti i oblikovati u štanglice promjera 3-4 cm. Savjetuje se oprez jer je ova masa vrela i potrebno je često namakati ruke hladnom vodom kako bi se to izbjeglo.
Ovdje trebate biti brzi: štanglice se sijeku mokrim nožem (3-4 cm dužine) i oblikuju u oblik loptice te nabijaju na vlažne štapiće za ražnjiće. Kako se masa hladi sve ju je teže oblikovati i više se lijepi za ruke. I to bi bio Dango.
Sos (Mitarashi) se spravlja tako što se pomiješaju šećer i soja sos a škrob razmuti u malo vode i doda se sa preostalom vodom. Ne kuhajte dugo sos kako ne bi bio suviše gust kako ne bi poprimio teksturu želatine i samim tim loše prijanjao za Dango.
Štapić sa kuglicama okrenite okomito i poljevajte sosom uz okretanje štapića kako bi se sos bolje rasporedio. Pričekajte par trenutaka dok se višak sosa ocijeti i redajte na tanjir.
Prvobitna ideja je da sa drugom masom u koju sam dodao matchu zatvorim bijele kuglice ali mi to nije pošlo za rukom jer ova masa nije toliko elastična pa sam s toga odlučio da napravim zasebno zeleni Dango.
Krajnji rezultat (odozgo prema dole): obični Mitarashi Dango, Mitarashi Dango s matcha tijestom i obični Mitarashi Dango posut matchom.
Klasični Mitarashi Dango je žvakaste strukture, skoro neutralan ako se izuzmu blage note kuhane palente a sos ga čini u isto vrijeme nešto blaže slatkim i dodir slanog i malo sočnog. Poređenjem sa našim klasičnim slatkim jelima, blaga slatkoća Mitarashi Danga u ovom slučaju će nekome možda djelovati neobično.
Mitarashi Dango sa matchom se profilira prema povrtno-travnatim utisku, blago podsjeća na kuhani špinat a blaga slatkoća se dobro uklapa i daje mu završni oblik.
Mitarashi Dango posut matcha prahom je meni lično i najiteresantniji u ovom slučaju, kuhani povrtni elementi izostaju dok matcha djeluje više kroz aromatičan oblik lista zelenog čaja, suptilno uprženo i sasvim malo trpko i cvijetno.
Ukoliko niste u mogućnosti kuhati na pari na ovom videu pogledajte kako se Dango može pripremiti u kuhanjem u vodi.
Dango kao baza se može profilirati prema raznim okusima i aromama, kroz dodatke u masi i sosu kao i raznim metodama termičke obrade (grilovanje npr.). Iskreno se nadam da sam barem nekoga zaintrigirao da napravi ovaj japanski slatkiš kojeg i pravim s vremena na vrijeme, često eksperimentišući sa dodatnim sastojcima.
Za kraj vam ostavljam par ideja.
P.S.
Mitarashi Dango i čaj su odličan par.
